Antibiotici za sve! Ili možda ne?!

Godine 1928. jedan gospodin imenom Alexandar Fleming je bio toliko zaokupljen istraživanjem bakterija da nije imao vremena otići na ručak nego je jeo sendviče u svom laboratoriju. Krajem ljeta mu je nepažnjom palo nekoliko mrvica kruha na ploču s bakterijama, no prilikom odlaska na zasluženi odmor, Fleming je na njih zaboravio. Kada se nakon dva tjedna vratio u laboratorij vidio je da se kruh upljesnivio, a oko njega su bakterije nestale i nisu više rasle. Zaključio je da plijesan otpušta neku tvar koja ubija bakterije. Otkrio je antibiotik penicilin za što je dobio i Nobelovu nagradu. Ime antibiotik dolazi od riječi anti što znači protiv i bios što znači život, protiv-života, no unatoč tom imenu je do sada spasio više ljudskih života od bilo koje druge tvari u povijesti čovječanstva. Antibiotici nas štite od bakterija, malih jednostaničnih organizama koji žive u vodi, u zemlji, zapravo svuda oko nas, pa čak i na nama i u nama. Većina bakterija nisu štetne za ljude, ali neke mogu uzrokovati bolesti kao što su neke upale uha, mjehura, angine i trovanje hranom. Postoje i bakterije koje su jako dobre za nas, one žive u nama i pomažu nam u probavljanju hrane, stvaranju vitamina K i bore se protiv loših bakterija. Bakterije koristimo za proizvodnju jogurta, sira, octa i u novije vrijeme za proizvodnju lijekova i drugih korisnih tvari. Zbog dobrih bakterija moramo paziti da uzimamo antibiotike samo kada smo bolesnih zbog loših bakterija, jer ako imamo prehladu ili gripu koje uzrokuju virusi, antibiotik nam neće pomoći da ozdravimo, a uništiti će dobre bakterije zbog čega se također možemo osjećati kao da smo bolesni. Ako previše koristimo antibiotike loše bakterije mogu postati otporne na njih i antibiotik nam neće pomoći sljedeći put kada nas napadnu. Postoje i prirodni antibiotici koji nam na sigurniji način mogu pomoći da se ne razbolimo zbog loših bakterija, a sadrže ih propolis, češnjak, luk, brusnica, kamilica i mnogi drugi. Mateja Remenarić i Kristina Poljak