Blog‎ > ‎

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće

objavio 9. stu 2010. 10:24 Ivan Novosel
Intervju: Vlado Prskalo, prof. fizike
razgovarala: Željka Majić
Prenosimo sa biologija.com.hr

Na portalu biologija.com.hr jučer (8.11.) je izašao interesantan intervju sa ravnateljem Srednje Škole Matije Antuna Reljkovića iz Slavonskog Broda koji govori o tome kako je transformirao ovu školu od uvjeta u kojima se nastava teško odvijala do jedne od najuspješnijih škola u Hrvatskoj.

Ova škola potiče učenje u životnom okruženju kroz razne aktivnosti koje potiču učenike da rješavaju realne probleme, pa kako se i mi na Ljetnoj tvornici znanosti trudimo raditi sličnu stvar prenosimo najinteresantnije detalje, a za cijeli tekst pogledajte na biologija.com.hr. U kolovozu je o toj školi pisao i Jutarnji list.

Škola Matije Antuna Reljkovića 2009. je proslavila 50. obljetnicu. Možete li nam ukratko predstaviti školu - kakva je to škola, kojim se načelima vodite u svom radu i što vas izdvaja od drugih? 

Htjeli smo povezati znanost i obrazovanje te pružiti učenicima učenje u životnom okruženju, odnosno povezati učenje sa životnim situacijama. Stalno se pitamo možemo li mi učenicima dati ono što im je potrebno. Mi koji školujemo djecu za posao pitamo se primjerice da li će ti učenici koji su kod nas završili geodeziju sutra stvarno zarađivati svoj kruh, bez obzira kod kojeg poslodavca dođu. Pokušali smo ovdje raditi na drugačiji način, pobjeći od klasične, dosadne, nezanimljive škole. Pažnju više polažemo na praktičnu nastavu. Pokušavamo pratiti promjene u industriji i gospodarstvu i prilagođavati školu prema svim tim situacijama na tržištu, dakle trudimo se povezati školu s tržištem rada. Bitno nam je pratiti što naši učenici dobivaju nakon svake završene godine, tj. pratiti razinu znanja koju su stekli. Trudimo se učiniti puteve obrazovanja atraktivnima, što je ponekad teško napraviti u ovim našim prilikama.

Koji su najveći problemi s kojima ste se susreli u svom radu? Što biste poručili svima koji, poput Vas, pokušavaju podići standard svoje škole (ili organizacije)? 

Mogu reći da nije bilo ozbiljnijih problema. U svemu što poduzimate morate biti transparentni i jasni. Škola mora imati tim ljudi jer je to timski rad, a ne posao jednog čovjeka. Stvari su išle dosta sporo, volio bih da je sve išlo brže jer je i jedna godina puno u životu. Posao vođenja škole sam učio sigurno punih šest do sedam godina. Kad sam tek postao ravnatelj, o tome nisam znao ništa, vjerojatno sam bio i smiješan drugim ljudima u školi. Tada sam bio samo nastavnik fizike, a to nije bilo dovoljno da vodite školu. Danas mi nije problem ništa, a kad sam tek postao ravnatelj, sve mi je bio problem. Međutim, možete sve ako hoćete. Kaže jedna pakistanska izreka: više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće. Stvarno sam se puno trudio da sve naučim, ali je to trajalo dosta dugo. Ako budem živ i zdrav, trebao bih raditi još 10 godina, prije nego odem u mirovinu. Cilj mi je od škole napraviti centar izvrsnosti koji će se voditi prema načelima koja sam na početku spomenuo. 

Mnogo ste putovali i imali priliku vidjeti kako se vode škole u zemljama Europske unije. Možete li nam otkriti neka Vaša pozitivna iskustva - što ste, primjerice, vidjeli za svog nedavnog posjeta Finskoj? 

Najviše mi se svidjela njihova skromnost i jednostavnost: malo priče, puno rada, a rezultati vrhunski. Želio sam saznati kako školu mogu učiniti još zanimljivijom. Pored svih obaveza koje ima, učenik bi se trebao „naći“ u školi, otvoriti se, biti kreativan i uživati u školi. Znam da je to teško napraviti, no uz određeni trud škole, profesora, ravnatelja i sustava to se može napraviti. To su Finci napravili i to je meni bilo prekrasno vidjeti, da ta djeca zaista uživaju u svojoj školi. Nismo samo mi ti koji odlaze gore učiti od njih, eksperti za nastavu dolaze čak iz Austrije i uče od Finaca. 

Što bi, prema Vašem mišljenju, trebalo mijenjati u obrazovnoj praksi i što vidite kao najveći problem današnjeg školskog sustava u Hrvatskoj? 

Hrvatska ima dosta dobru tradiciju u obrazovanju, nije to sad patetika ili lažna skromnost. Nama se nije problem u školi organizirati za tri ili šest mjeseci i reći hoćemo li biti proizvodnja ili usluge. No dugoročno, hrvatsko gospodarstvo bi nam trebalo reći hoćemo li biti jedno ili drugo. Finci su od svog sustava koji je bio dosta nekonkurentan napravili velik pomak i naglasili su uslugu. Ljudi trebaju i uslugu i proizvodnju. Kada bi se naše gospodarstvo i obrazovna politika dogovorili što trebaju, škole bi se vrlo brzo, uz određena ulaganja, mogle opremiti, a nastavnici educirati. Tako bismo vrlo brzo mogli imati konačni proizvod koji gospodarstvo treba. Imamo kvalitetne ljude i dobar prostor, dobar geografski položaj, klimu, resurse…jednostavno, nema ljepšeg prostora od Hrvatske.
Comments