Blog

Ovdje će se pojavljivati razne vijesti, kolumne i osvrti koji nisu direktno vezani uz izvedbu radionica (iako definitivno će biti tekstova vezanih za LjTZ ;), već uz znanost općenito i popularizaciju ili edukaciju znanosti kao profesiju.

Ljetna tvornica znanosti dobila Google RISE nagradu

objavio 16. velj 2013. 09:50 Ivan Novosel   [ ažurirano 19. velj 2013. 03:02 ]

Google Roots in science and engineering
U suradnji s našim prijateljima iz 'Ljetne škole znanosti' koju organizira Društvo za edukaciju van okvira te partnera koji realiziraju Ljetnu tvornicu znanosti: Mediteranski institut za istraživanje života u Splitu (MedILS), Institut sinergije znanosti i društva iz Čakovca i Klub samoborskih studenata prijavili smo i dobili Google RISE nagradu u iznosu od 15000 dolara.

Naš zajednički projekt proširit će aktivnosti dosadašnjih radionica. Plan nam je pokrenuti tri edukacijska laboratorija u Čakovcu, Splitu i Zagrebu u kojima bi učenici i njihovi mentori mogli raditi na dugotrajnijim istraživanjima. Osim toga omogućili bi mentorima i učenicima iz raznih gradova posjet u te laboratorije, kao i zajednički trening mentora. Prve aktivnosti počet će već u ovom školskom polugodištu, a većina aktivnosti kreće sa početkom školske godine 2013/2014.

Google RISE natječaj je namijenjen projektima u kojima se djecu potiče na bavljenje tzv. STEM aktivnostima (science, technology, engineering and mathematics). Specifičan je po tome što se na njega mogu prijaviti projekti koji se već izvode, ali koji žele proširiti svoje aktivnosti. Ove godine se na natječaj prijavilo preko 800 projekata iz cijelog svijeta, a sredstva je dobilo svega njih 30. Nagrade se dodjeljuju po geografskim područjima – naš projekt jedan je od devet koji će se financirati u Europi.

Osim ove nagrade koja je tu za nove aktivnosti koje namjeravamo provoditi, dobili smo i sredstva za naše glavne radionice. U suradnji sa U. S. Community of Alumni in Croatia i Ambasadom Sjedinjenih Američkih Država dobili smo pomoć od 16200 dolara, a na natječaju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobili smo sredstva od 50000 kuna. Za razliku od prošle godine koju smo jedva preživili, ove godine imamo dovoljno sredstava kako bi sa sigurnošću mogli reći da će se Ljetna tvornica znanosti održati u Splitu, Čakovcu i Samoboru u periodu od 21.7. do 4.8.2013.

Popularizacija znanosti u Hrvatskoj - mit ili stvarnost?

objavio 21. pro 2010. 07:40 Ivan Novosel

pisala Željka Majić na biologija.com.hr
komentari Ivan Novosel

Na portalu biologija.com.hr izašao je osvrt na skup „125 godina komuniciranja i popularizacije znanosti u Hrvatskoj". Iako je postojala namjera Ljetna tvornica znanosti na kraju se nije predstavljala na tom skupu (bio sam bolestan), ali su zato predstavljeni drugi izvrsni studentski projekti poput Fizike ekspres, Znanstvene čarolije i neki drugi koji nisu samo studentski poput ConSola i Noći biologije (ali na njima većinom rade studenti i mladolika ekipa). Reakcije kolega koje su bile tamo je da smo bliži mitu nego stvarnosti, ali s obzirom da se čini da su baš ovi studentski projekti nekako najaktivniji možda bolja vremena tek dolaze.

U nastavku ću prenijeti dio osvrta Željke Majić, a cijeli tekst dakako možete pročitati na biologija.com.hr:

Povodom 125. godišnjice Hrvatskog prirodoslovnog društva održan je znanstveno stručni skup pod nazivom „125 godina komuniciranja i popularizacije znanosti u Hrvatskoj". 125 godina?! Zar je moguće da imamo toliko dugu tradiciju popularizacije znanosti? A ako je imamo, zašto onda o njoj slabo znamo?

Čak i moja malenkost, koja je sudjelovala na tom skupu, ostala je pozitivno šokirana velikim brojem krasnih primjera popularizacije koji su se jedan za drugim nizali toga 9. i 10. prosinca u Preporodnoj dvorani Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Ako se krećem u tom miljeu i bavim popularizacijom kroz članke koje pišem i nisam čula za te primjere, postavlja se pitanje koliko o tome zna netko tko uopće nema doticaja niti sa znanošću niti s njezinom popularizacijom?

Kako bih odgovorila na to, napravih malo ispitivanje. Statistički, doduše, nebitno - jer je izvršeno samo na jednom uzorku. Vjerojatno će mnogi reći da jedan primjer ništa ne znači i da ne ocrtava pravo stanje stvari. Možda i ne znači, no sigurna sam da ima mnogo onih koji će se poistovjetiti s navedenim primjerom. Možda i među vama koji ovo čitate. Upoznajmo najprije našeg ispitanika: gospodin M je prosječno obrazovan Hrvat u najboljim godinama, ima obitelj, posao, u slobodno vrijeme malo čita i ne bavi se niti jednim znanstvenim područjem... Pred njega je bilo stavljen zadatak da navede neke primjere popularizacije znanosti u Hrvatskoj....

Spektroskopija - što se dešavalo na radionici

objavio 17. pro 2010. 13:25 Ivan Novosel   [ ažurirano 21. pro 2010. 07:32 ]

Slika 1. Lom svjetlosti zelenog lasera na zidu
Slika 2. Lom svjetlosti crvenog lasera na zidu
Slika 3.
Slika 4.
Slika 5.
Slika 6. Spektar štedne žarulje
Slika 7. Graf intenziteta štedne žarulje
Slika 8. Spektar katodne cijevi
Slika 9.
Slika 10. Graf intenziteta katodne cijevi
Na radionici smo proučavali razne izvore svjetlosti i spektre koje dobivamo pomoću njih. Dakle, spektroskopija je znanost koja proučava interakciju elektromagnetskog zračenja i materije, tj. ona proučava svjetlost dobivenu na različite načine i njezino djelovanje na okolinu. Iz tog zaključujemo da je svjetlost vrsta elektromagnetskog zračenja.

Prvo smo odlučili promatrati svjetlost koju baca laser. Izradili smo tanak otvor okružen žiletama, kroz koji smo uperili laser prema zidu. Pomicali smo stol na različite udaljenosti da bi dobili različite uzorke (svjetlost lasera) na zidu.

Na manjoj udaljenosti, razmak između točkica je uži, jer se razlomljena svjetlost ne stigne raširiti toliko koliko bi se raširila da je udaljenost veća. Tamne pruge između dijelova svjetla javljaju se zbog takozvane destruktivne inteferencije. To je pojava koja nastaje kada su usporedni valovi svjetlosti u protufazi, pa kad stignu do zida, brijeg jednog vala poništava dol drugog. U drugom slučaju, kad su oba vala u fazi, tada se javlja konstrukivna inteferencija. Tada se valovi zbroje, a mi to vidimo kao svjetlost. Promatrali smo sliku zelenog i crvenog lasera s jednake udaljenosti i primjetili da razlikuju po udaljenosti tamnih pruga. To se događa zbog toga jer svaka boja ima različitu valnu duljinu.

Da bismo mogli vidjeti spektre drugih izvora svjetlosti, koji nemaju tako fokusirani snop svjetlosti, morali smo napraviti improvizirani spektroskop. Koristili smo materijale na koje nailazimo svakodnevno i koji su lako dostupni, kao što su kutija za cipele, škare, žilete i traka za izoliranje. Prvo smo napravili tanak prorez, kroz koji će upadati svjetlost, tako da smo dvije žilete zalijepili na komadić kartona jednu do druge s tankim otvorom između njih. Njih smo zalijepili na otvor koji smo prethodno izrezali na jednoj strani kutije (vidi sliku 3.). Na drugom kraju kutije izrezali smo otvor kroz koji smo učvrstili cd (ili/i dvd) (slika 4.). Na poklopcu kutije izrezali smo veću rupu kroz koju smo promatrali i fotografirali (slika 5.).

Da bismo dobili spektar pojedinog izvora svjetlosti, morali smo biti u potpunom mraku. Kroz otvor između žileta usmjerili smo svjetlost koja se razlomila na cd-u i na gornjem otvoru smo promatrali dobiveni spektar boja. To smo ponovili na raznim izvorima svjetlosti: na štednoj žarulji, suncu, običnoj žarulji, hladnim katodnim cijevima, na svjetiljci sastavljenoj od LED žaruljica i na plamenu. Svaki smo spektar fotografirali i pomoću posebnog programa na računalu (Tracker) dobili graf inteziteta pojedine boje, a kod nekih i njihove valne duljine.

Kod nekih izvora nismo uspijevali uhvatiti jasan spektar zbog toga što svjetlost nije bila dovoljno jaka ili zbog neimanja profesionalne opreme koja je nužna za dobivanje jasnih linija na spektru.
Budući da smo spektar štedne žarulje radili na početku radionice, nismo uspijeli fotografirati jasan spektar, zbog nedovoljnog znanja i iskustva. Slika 7. prikazuje graf inteziteta svjetlosti koja se dobije od štedne žarulje.

Spektar obične žarulje i LED žaruljica nismo uspijeli jasno dobiti, pa nema fotografija za njih.

Nakon što smo već malo upoznali tehniku dobivanja spektra, kao izvor svjetlosti stavili smo katodne cijevi raznih boja (crvene, plave i zelene). Slika 8. prikazuje spektar katodne cijevi. Svaki element emitira različitu valnu duljinu, pa je spektar svakog elementa različit. Mi smo to uočili kada smo u otvoreni plamen prskali pojedine kemijske elemente. Slika prikazuje zeleno-žuti plamen, koji je uzrokovao bakar jer on emitira zelenu svjetlost.

Jedan dan posvetili smo proučavanju spektra Sunca. Bio nam je potreban profesionalni teleskop i naš improviziran spektroskop. Nismo uspijeli dobiti nikakve značajne rezultate zato što je bilo previše okolnog svijetla i oblaka. Trebali smo dobiti tamne linije na spektru, ali nismo zbog već spomenutih razloga.

Iz svega toga, zaključili smo da se svaka svjetlost sastoji od više različitih valnih duljina, odnosno od više boja. Slika 8 prikazuje spektar katodne cijevi, a slika 9 graf inteziteta njezine svjetlosti. Vrijednost na osi x prikazuje valne duljine za određene boje.

Izradili:
Marko Franjić
Trpimir Vrbanec
Sudionici LjTZ 2010 u Čakovcu
(mentorice: Lada Vukušić i Ana Juričić)

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće

objavio 9. stu 2010. 10:24 Ivan Novosel

Intervju: Vlado Prskalo, prof. fizike
razgovarala: Željka Majić
Prenosimo sa biologija.com.hr

Na portalu biologija.com.hr jučer (8.11.) je izašao interesantan intervju sa ravnateljem Srednje Škole Matije Antuna Reljkovića iz Slavonskog Broda koji govori o tome kako je transformirao ovu školu od uvjeta u kojima se nastava teško odvijala do jedne od najuspješnijih škola u Hrvatskoj.

Ova škola potiče učenje u životnom okruženju kroz razne aktivnosti koje potiču učenike da rješavaju realne probleme, pa kako se i mi na Ljetnoj tvornici znanosti trudimo raditi sličnu stvar prenosimo najinteresantnije detalje, a za cijeli tekst pogledajte na biologija.com.hr. U kolovozu je o toj školi pisao i Jutarnji list.

Škola Matije Antuna Reljkovića 2009. je proslavila 50. obljetnicu. Možete li nam ukratko predstaviti školu - kakva je to škola, kojim se načelima vodite u svom radu i što vas izdvaja od drugih? 

Htjeli smo povezati znanost i obrazovanje te pružiti učenicima učenje u životnom okruženju, odnosno povezati učenje sa životnim situacijama. Stalno se pitamo možemo li mi učenicima dati ono što im je potrebno. Mi koji školujemo djecu za posao pitamo se primjerice da li će ti učenici koji su kod nas završili geodeziju sutra stvarno zarađivati svoj kruh, bez obzira kod kojeg poslodavca dođu. Pokušali smo ovdje raditi na drugačiji način, pobjeći od klasične, dosadne, nezanimljive škole. Pažnju više polažemo na praktičnu nastavu. Pokušavamo pratiti promjene u industriji i gospodarstvu i prilagođavati školu prema svim tim situacijama na tržištu, dakle trudimo se povezati školu s tržištem rada. Bitno nam je pratiti što naši učenici dobivaju nakon svake završene godine, tj. pratiti razinu znanja koju su stekli. Trudimo se učiniti puteve obrazovanja atraktivnima, što je ponekad teško napraviti u ovim našim prilikama.

Koji su najveći problemi s kojima ste se susreli u svom radu? Što biste poručili svima koji, poput Vas, pokušavaju podići standard svoje škole (ili organizacije)? 

Mogu reći da nije bilo ozbiljnijih problema. U svemu što poduzimate morate biti transparentni i jasni. Škola mora imati tim ljudi jer je to timski rad, a ne posao jednog čovjeka. Stvari su išle dosta sporo, volio bih da je sve išlo brže jer je i jedna godina puno u životu. Posao vođenja škole sam učio sigurno punih šest do sedam godina. Kad sam tek postao ravnatelj, o tome nisam znao ništa, vjerojatno sam bio i smiješan drugim ljudima u školi. Tada sam bio samo nastavnik fizike, a to nije bilo dovoljno da vodite školu. Danas mi nije problem ništa, a kad sam tek postao ravnatelj, sve mi je bio problem. Međutim, možete sve ako hoćete. Kaže jedna pakistanska izreka: više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće. Stvarno sam se puno trudio da sve naučim, ali je to trajalo dosta dugo. Ako budem živ i zdrav, trebao bih raditi još 10 godina, prije nego odem u mirovinu. Cilj mi je od škole napraviti centar izvrsnosti koji će se voditi prema načelima koja sam na početku spomenuo. 

Mnogo ste putovali i imali priliku vidjeti kako se vode škole u zemljama Europske unije. Možete li nam otkriti neka Vaša pozitivna iskustva - što ste, primjerice, vidjeli za svog nedavnog posjeta Finskoj? 

Najviše mi se svidjela njihova skromnost i jednostavnost: malo priče, puno rada, a rezultati vrhunski. Želio sam saznati kako školu mogu učiniti još zanimljivijom. Pored svih obaveza koje ima, učenik bi se trebao „naći“ u školi, otvoriti se, biti kreativan i uživati u školi. Znam da je to teško napraviti, no uz određeni trud škole, profesora, ravnatelja i sustava to se može napraviti. To su Finci napravili i to je meni bilo prekrasno vidjeti, da ta djeca zaista uživaju u svojoj školi. Nismo samo mi ti koji odlaze gore učiti od njih, eksperti za nastavu dolaze čak iz Austrije i uče od Finaca. 

Što bi, prema Vašem mišljenju, trebalo mijenjati u obrazovnoj praksi i što vidite kao najveći problem današnjeg školskog sustava u Hrvatskoj? 

Hrvatska ima dosta dobru tradiciju u obrazovanju, nije to sad patetika ili lažna skromnost. Nama se nije problem u školi organizirati za tri ili šest mjeseci i reći hoćemo li biti proizvodnja ili usluge. No dugoročno, hrvatsko gospodarstvo bi nam trebalo reći hoćemo li biti jedno ili drugo. Finci su od svog sustava koji je bio dosta nekonkurentan napravili velik pomak i naglasili su uslugu. Ljudi trebaju i uslugu i proizvodnju. Kada bi se naše gospodarstvo i obrazovna politika dogovorili što trebaju, škole bi se vrlo brzo, uz određena ulaganja, mogle opremiti, a nastavnici educirati. Tako bismo vrlo brzo mogli imati konačni proizvod koji gospodarstvo treba. Imamo kvalitetne ljude i dobar prostor, dobar geografski položaj, klimu, resurse…jednostavno, nema ljepšeg prostora od Hrvatske.

Uživam, uživaš

objavio 11. lip 2010. 11:46 Ivan Novosel   [ ažurirano 11. lip 2010. 11:58 ]

Jeste li se ikada zapitali koja je poveznica slušanja glazbe, gledanja dragih slika i jedenja čokolade? Iako svaki od ovih podražaja izvorno aktivira različlite dijelove mozga, u konačnici, ako se podražaj prepozna kao pozitivan, aktivirat će se isti dio mozga, onaj odgovoran za uživanje. Većina ljudi uživanje smatra hedonističkim tekovinama modernog doba, no ono je itekako bitno za preživljavanje. Uživanje u jelu potiče nas na ponovno hranjenje, a neko neugodno iskustvo s hranom koja nam škodi potiče nas na izbjegavanje iste. Slušanje glazbe i gledanje slika pobuđuje pozitivne emocije koje, između ostalog, mogu pridonijeti u smanjivanju stresa, koji je veliki problem današnjice. Naime, nitko ne razmišlja kako mozak funkcionira sve dok nešto ne pođe po zlu. Demencija, epilepsija, poremećaji koncentracije i učenja samo su neka stanja koja nas odvode do liječnika koji nam propisuju lijekove, šalju nas na pretrage i ostave bez poprilično bitnih informacija. No, zapravo, nije im za zamjeriti. Pitate li bilo kojeg neuroznanstvenika kako mozak zapravo funkcionira, osjeća, percipira i ponaša se kao ujedinjena masa u lubanji te koliki postotak mozga uopće koristimo, dobit ćete vrlo različite odgovore. Prave odgovore teško je dati jer još uvijek nismo našli način kako shvatiti osnovni plan konstrukcije i djelovanje mozga. Na neki način, lakše je bilo otkriti teoriju evolucije, relativnosti ili periodni sustav elemenata.

Kako se ne bismo bavili s ružnim i tužnim stvarima, odlučili smo proučiti što nam se događa dok uživamo. Užitak je pomalo teško definirati, ali mogli bismo reći da je to zadovoljstvo pridruženo subjektivnom stanju, a podrazumijeva nagrađivanje povezanog ponašanja, u nadi da će se ponoviti. No, da biste osjetili užitak, potrebno je pozitivan signal najprije provesti do mozga. Mozak je izuzetno kompleksna struktura u kojoj se nalazi preko 30 milijuna živčanih stanica, neurona, a svaki od njih može imati i do 10,000 poveznica sa drugim neuronima. Poveznice između dvije živčane stanice su sinapse, mjesta komunikacije dvaju neurona, a neurotransmiteri su male molekule koje signal sa jedne živčane stanice prenose na drugu. Cijeli živčani sustav dijeli se na središnji i periferni dio. Mozak (encephalon), kao najfascinantniji dio tijela i jedan od najistraživanijih organa današnjice, predstavlja zajedno sa leđnom moždinom središnji živčani sustav. Sjedište je inteligencije, interpretacije osjećaja i općenito, kontrole čitavog tijela. Dijeli se na tri temeljna dijela: veliki mozak (cerebrum), mali mozak (cerebellum) i moždano deblo (truncus encephalicus). Ono što nas malo više zanima od ostalih dijelova je veliki mozak jer je tu smješten centar za užitak, limbički sustav.

Prema tome, limbički sustav smješten je u samom središtu centralnog živčanog sustava, veličine je oraha i predstavlja najstariji dio mozga. Prvobitni signal (glazba, slika, hrana) aktivira različite dijelove mozga, koji putem neurona koji posjeduju opoidne receptore (neuroni moždanog debla, ventral tagmented area – VTA) prenose signal do centra za uživanje. Taj signal se prenosi pomoću neurotransmitora endomorfina koji odlaze u “rubne” dijelove limbičkog sustava, lateralnog hipotalamusa i prefrontalnog korteksa. Od tog mjesta do same jezgre uživancije, nucleus accumbens-a, se signal prenosi skupinom živčanih stanica MBF (Medial Forebrain Bundle) pomoću neurotransmitera dopamina.


Na putu aktivacije užitka, signal prelazi preko hipotalamusa. Taj dio mozga zadužen je za tjelesnu temperaturu, krvni tlak i srčano bilo pa nam zato srce brže zakuca kada vidimo osobu koja nam se sviđa, a jedenje čokolade ili slušanje glazbe stabilizira krvni tlak, opušta nas i smiruje. U svakom slučaju, preporučamo vam da si svaki dan priuštite trunku uživancije, makar slušanjem glazbe, gledanjem dragih slika ili, ono najslađe, kockicom čokolade.


Matea Hajnić, Lucija Klarić i Andrea Komljenović

Supravodljivost

objavio 7. lip 2010. 02:10 Ivan Novosel   [ ažurirano 7. lip 2010. 02:15 ]

Supravodljivost je sposobnost pojedinih tvari da pri određenim niskim temperaturama vode električnu struju bez ikakvog otpora, što znači da nema gubitaka struje.

1911. godine mjereći otpor žive (koja se mogla dobiti u vrlo čistom stanju), nizozemski fizičar Heike Kammerling Onnes opazio je da blizu 4.2 K njezin otpor naglo pada na nulu, što je opisao riječima: "Živa je prešla u novo stanje, koje se zbog svojih iznimnih električnih svojstava može nazvati supravodljivo stanje". Ovom otkriću prethodio je uspjeh H.K.Onnesa koji je uspio ukapljiti helij na 4.2 K. Do otkrića supravodljivosti znalo se da snižavanjem temperature otpor materijala pada ali nije se znalo što se točno događa pri jako niskim tempreraturama.

Otkrićem supravodljivosti došlo se do toga da promatrani materijal ima tzv. kritičnu tičku. Kritična točka je zapravo temperatura do koje se hlađenjem otpor smanjuje, a u njoj i daljnjim hlađenjem potpuno nestaje tj. uopće da nema. Kod supravodiča vrlo je važan Meissnerov efekt tj. ako se materijal ohladi ispod kritične temperature, vanjsko magnetsko polje ne prodire u unutrašnjost materijala – savršen dijamagnetik. Drugo važno svojstvo vezano uz supravodljivost je levitacija magneta iznad supravodiča koji je ohlađen ispod svoje kritične temperature. Približavanjem magneta supravodiču dolazi do induciranja struje koja stvara magnetsko polje. Magnetska polja supravodiča i magneta se odbijaju pri čemu magnet levitira.

Ovo svojstvo se danas često korista u projektima modernih levitirajući vlakova. Istraživanja u supravodljivosti idu u 2 smjera jedan je traženje supravodiča sa što višim kritičnim tempreraturama, a drugi je objašnjavanje pojava vezanih uz to. Današnji supravodiči imaju kritične točke iznad 132K i ulaže se mnogo novca kako bi se otkrili supravodiči čija bi kritična točka bila iznad sobne temperature. Od 96 Nobelovih nagrada za fiziku, 9 ih se izravno odnosi na supravodljivost: 1913., 1962., 1972., 1973., 1978., 1987., 1996., 2001., 2003. Video s levitacijom magneta iznad ohlađenog supravodiča možete vidjeti ovdje:


Matija Sambol i Matija Vukovinski

Od glave do pete, abecednim redom (5. dio: Š-Z)

objavio 3. lip 2010. 07:38 Ivan Novosel   [ ažurirano 3. lip 2010. 07:50 ]

Š kao štucanje


Štucanje često nastupi kad prebrzo jedemo ili pijemo, ili pak ako se jako smijemo. Budući da tada loše dišemo, ošit se brzo i učestalo grči i time istiskuje zrak iz pluća. Kada udišemo dok zrak u naletima izlazi iz pluća, dvije struje zraka se sudare i dolazi do „hik“.

T kao tursko sedlo

Da, da, ima nešto nalik sedlu u našem tijelu. Točnije, u lubanji. Turskim sedlom (sella turcica) se naziva udubina na kosti koja čini dno šupljine u kojoj je smješten mozak. U turskom sedlu se nalazi hipofiza, mala žlijezda veličine graška koja poput pravog kauboja nadzire lučenje svih hormona u našem tijelu.

U kao uška

Neki znanstvenici tvrde da su praljudi mogli okretati uške u svim smjerovima kako bi mogli bolje odrediti zvuk i tako se zaštiti od opasnosti. Danas su ti mišići u uškama zakržljali. Ipak, neke osobe su zadržale tu sposobnost. A zašto imamo 2 uha ? Zvuk koji dolazi zdesna najprije hvata desno uho, a potom i lijevo i obrnuto: zvuk koji dolazi slijeva najprije hvata lijevo uho, a zatim desno. Zato i imamo dva uha da bismo odredili odakle dolazi zvuk. Ako nam je jedno uho začepljeno, teže određujemo odakle stiže zvuk.

V kao vijuge

Moždana kora zahvaljujući vijugama ima puno veću površinu (≈2,2m2) te u nju tako stane puno više neurona. Između vijuga nalaze se brazde. U svih mozgova primarne brazde se razvijaju prve, i slična su oblika, sekundarne brazde variraju, a tercijarne brazde se razvijaju najkasnije pa su u svakom mozgu različite. Ukratko, svaki mozak ima vlastiti reljef.

Z kao zglob

Volite li „pucketati“ zglobovima? Zvuk pucketanja nastaje zbog okretanja zgloba u nesvakidašnji položaj. Pucketati mogu zglobovi na prstima ruku i nogu, kralježnice, koljena i vrata.  Postoji nekoliko teorija o nastanku zvuka pucketanja. Jedna kaže da zbog rastezanja dolazi do vakuuma koji nenadano kolabira, pa nastaje zvučno pucketanje. Druga teorija za uzrok smatra neuobičajeno rastezanje tkiva. Iako nema dokaza da bi ta navika u mogla uzrokovati probleme sa zglobovima ili artritis, stručnjaci upozoravaju da je to navika koje se bolje riješiti jer može dovesti do problema s hrskavicom.


Mirela Pavić, Monika Štetić i Sandra Kolundžija

Od glave do pete, abecednim redom (4. dio: NJ-S)

objavio 2. lip 2010. 03:22 Ivan Novosel   [ ažurirano 2. lip 2010. 03:30 ]

NJ kao njuh


Osjetilo njuha je najjače pri rođenju. Zašto bi to bilo važno? Novorođenčad ne vidi dobro, te mu je njuh jako važan da bi mogli prepoznati mamu. Kad osjetilo vida preuzme dominantnu ulogu, osjetilo njuha postaje slabije.

O kao osjetilo ravnoteže


U unutrašnjosti svakog uha nalaze se tri malena kanala ispunjena tekućinom. Ta nam tekućina služi za održavanje ravnoteže. Kad se vrtimo,ona se giba i omogućava živcima da obavijeste mozak o našem kretanju u krug. No kad se prestanemo vrtjeti, tekućina se još neko vrijeme giba (radi inercije) pa imamo osjećaj da nam se vrti u glavi.

P kao probava

Svima je dobro poznata stvar da je nakon dobrog ručka teško učiti. Zašto je to tako? Naše tijelo raspolaže ograničenom količinom krvi, a time i ograničenom količinom kisika koju može raspodijeliti među organima. Budući da su nakon ručka naši probavni organi jako zaposleni, treba im i više kisika. Zbog toga u mozak dospijeva znatno manje kisika, pa moždane imaju manje energije, što se očituje u poznatom popodnevnom umoru. Englezi su i za to smislili vrlo simpatičan naziv: „rest and digest“ („odmaraj i probavljaj“).

R kao R.E.M.

Prilikom spavanja izmjenjuju se dva oblika spavanja: non REM i REM. REM spavanje slijedi nakon svakog ciklusa NREM spavanja. REM faza je karakterizirana nepravilnim disanjem i pulsom, kao i brzim kretanjem očiju po čemu je dobila naziv (Rapid Eye Movement) Većina snova se javlja tijekom REM faze sna. Dokazano da spavači mogu vrlo vjerno opisati svoje snove, ukoliko ih probudimo za vrijeme takva spavanja. S druge strane, nakon što mine samo pet minuta od REM spavanja sjećanje na ono što smo sanjali je maglovito, a ako prođe deset minuta ne sjećamo se više ničega. Ljudi koji tvrde da ne sanjaju su oni što se ne bude odmah nakon REM spavanja, već ulaze u novu fazu NREM spavanja.

S kao sinestezija

Ako pogledate u nebo i osjetite miris piletine, ili bol doživljavate kao nešto narančasto, možda imate sinesteziju. Sinestezija je fenomen združivanja osjetila. Sinestetima (osobama koje imaju sinesteziju) se pri podražaju jednog osjetila, npr. sluha istovremeno i nevoljno podraži još neko od osjetila, npr. okus. Recimo, slušate prijatelja kako svira klavir, a u ustima vam je okus borovnice, iako borovnice niste jeli. Sinestezija može uključivati bilo koje osjetilo, a najčešći oblik sinestezije je tzv. grafem –boja. Takve osobe vide slova u bojama, te je uvijek slovo povezano s istom bojom.


Mirela Pavić, Monika Štetić i Sandra Kolundžija

Od glave do pete, abecednim redom (3. dio: J-N)

objavio 31. svi 2010. 09:54 Ivan Novosel   [ ažurirano 31. svi 2010. 10:07 ]

J kao jezik

Sigurno su vam rekli da je jezik mišić! To je samo djelomično točno: jezik je građen od više mišića koji mu omogućavaju da obavlja sve svoje funkcije. A koje su to? Jezik skuplja okuse na svojim bradavicama, malenim kvržicama koje se nalaze po cijeloj njegovoj površini i koje nazivamo okusne bradavice. Tako možemo okusiti sve od graha do jagoda. Jezik nam zajedno s usnicama omogućuju nam oblikovanje zvukova koji se stvaraju u grlu u riječi. Ako mi ne vjerujete, probajte sljedeće: isplazite jezik i stavite na njega prst pa pokušajmo izgovoriti riječ bombon. Vidjet ćemo da je to nemoguće jer se jezik ne može osloniti na nepce, a usnice ne mogu dodirnuti jedna drugu da bismo pravilno oblikovali i izgovorili tu riječ. Isto tako, bez pomoći jezika hranu ne bismo mogli progutati! On nam pomaže i u žvakanju hrane tako da miče hranu po ustima dok mi žvačemo. Čak i dok spavamo, jezik se brine da progutamo slinu koja se proizvede. Jezik je kao što vidite, vrlo „zaposlen“ organ.


K kao koža

Koža odraslog čovjeka teži čak 4 kilograma, a površina joj je 1,8m2 što je čini našim najvećim organom. Debljina kože je između 1,5 -4 mm. Najtanja je na licu, a najdeblja na dlakavim površinama. 35 000 je broj stanica kože koje otpadnu sa vas svake minute. 20 000 je broj receptora dodira prisutnih na ruci.

L kao likvor

Likvor je tekućina približno iste gustoće kao mozak, koja se nalazi u prostoru između meke i paučinaste ovojnice mozga (podsjetimo se samo, postoje tri ovojnice: meka, paučinasta i tvrda). Osim hranidbene, ima i zaštitnu ulogu. Pri udarcu, radi gustoće, pomiče se cijeli mozak s lubanjom.

M kao mijelinska ovojnica


Živčana vlakna koja grade živce omotana su posebnim ovojnicama koje zovemo mijelinske ovojnice, a građene su od proteina i masti. Mijelinska ovojnica je na nekim mjestima tanja, te se takvi dijelovi nazivaju Ranvierova suženja.  Mijelinska ovojnica ubrzava provođenje signala, zato jer mast djeluje kao izolator, pa signal „skače“ od suženja do suženja. Osim što je tako provođenje puno brže (120m/s naspram 10m/s kod neurona bez mijelinske ovojnice), stanice „skokovitim“ vođenjem impulsa troše manje energije pa joj je to i isplativije.

N kao nokti


Jeste li se ikad pitali čemu služe nokti (osim za lakiranje :)? Zadaća noktiju je da štite vrške prstiju, ali istodobno služe osjetilu dodira jer pružaju čvrstu osnovu dodirnoj strani prsta (jagodici). Probajte zamisliti kako bi opipali nešto da nemate noktiju .


Mirela Pavić, Monika Štetić i Sandra Kolundžija

Od glave do pete, abecednim redom (2. dio: E-I)

objavio 30. svi 2010. 08:06 Ivan Novosel   [ ažurirano 31. svi 2010. 10:07 ]

E kao Eustahijeva cijev


Eustahijeva cijev je kanal koji spaja srednje uho sa ždrijelom. Bubnjić je početni dio srednjeg uha, membrana koja odjeljuje vanjsko i srednje uho. Zrak inače jednako pritišće na obje strane bubnjića, što mu omogućava dobro vibriranje pri prolasku zvučnih valova. Kad promijenimo visinu, zrak više ne pritišće jednoliko obje strane bubnjića (on se izobliči i slabije prenosi zvukove) pa otuda osjećaj da su nam začepljene uši. Tu nastupa Eustahijeva cijev. Ona je obično zatvorena, ali se moţe otvoriti, upravo zato da bi izjednačila pritisak u srednjem uhu s vanjskim. Zijevanje i gutanje dovodi do pomicanja mišića vrata, što otvara tubu.

F kao feromoni

Feromoni su molekule prvi puta otkrivene kod ženki svilene bube 1956. godine. Oni utječu na ponašanje, znači na fiziološko i „psihološko“ stanje kukca, biljke ili neke druge ţivotinje. Kao što znamo, i mi smo potekli od životinja, tako da i na nas utječu ti čudnovati kemijski spojevi. Oni nemaju miris, već direktno podraţuju određene moždane centre, bez naše svijesti o tome. Kod insekata je to stvarno „ljubavni napitak“, ali kod ljudi još nije on pronađen. Nije još točno istraženo niti koji je točno feromon privlačnosti. Iako su snalažljivi trgovci već odavno proizveli parfem koji „sadrži feromone“ i od kojeg ćete postati neodoljivi.

G kao gravitacija

Gravitacija je sila kojom nas Zemlja privlači. Svakoga dana naši mišići i kosti se suprotstavljaju gravitaciji prilikom hodanja, stajanja i drugih aktivnosti. Zato su nam kosti čvrste, a mišići u formi. Svi smo vidjeli da astronauti u svemiru lebde jer tamo nema gravitacije. Njihovi mišići i kosti ne obavljaju nikakav rad, pa mišići oslabe, a kosti izgube kalcij i postanu mekane. Da bi to spriječili astronauti moraju vježbati svaki dan, inače bi se vratili na Zemlju i ustanovili da jedva mogu stajati na nogama.

H kao hrskavica

Hrskavica je tip tkiva. Ima je u zglobovima, nosu, ušima. Ona je jedno od tkiva koje raste čitav život. Do starosti nos može narasti preko centimetra, a uši oko pola centimetra. Pogledajte pažljivo oko sebe u tramvaju...

I kao intevertebralni diskovi

Kralježnica je glavni oslonac trupa nužan za pokretanje, potporu gornjeg trupa i glave, stabilizaciju zdjelice, stav tijela i zaštitu osjetljivih struktura kraljeţničke moždine. Oblikuju je 33-34 kralješka. Kralješke odvajaju intervertebralni diskovi. Diskovi su izvana čvrsti, a u unutrašnjosti poput želatine, a funkcija im je da ublažuju djelovanja sile i udarce. Tijekom dana mekani dijelovi diska pod pritiskom tjelesne težine gubi vodu i postaju tanji. Za vrijeme noćnog odmora navlače vodu pa su ljudi viši ujutro nego navečer (i do 2cm).

Mirela Pavić, Monika Štetić i Sandra Kolundžija

1-10 of 20