Jesu li bio šamponi stvarno bio?

Izvori informacija:

linkovi etc.

Okvirni plan rada:

1.Dan:

1. Objašnjavanje metode Allium testa, ispitiavnje sudionika o luku, njegovom uzgoju i korištenju u svakodnevnom životu, luk kao materijal za eksperimente, priprema lukovica za postavljanje u „otopine šampona“
2. Objašnjavanje kemijskog računa (masene koncentracije, maseni i volumni udjeli, množinske koncentracije), homogene i heterogene smjese
   1. izrada otopina različitih koncentracija,
   2. određivanje koncentracija titracijom

Titracija je uobičajeni laboratorijska metoda kvantitativne kemijske analize. Može se upotrebljavati radi utvrđivanja koncentracija poznatih reaktanata.

Kiselo-bazne titracije su jedna od najčešće korištenih titrimetrijskih metoda.

Kiselo-bazna titracija je postupak unošenja standardne otopine titranta (reagensa), jakebaze ili jake kiseline, poznate koncentracije u otopinu analita (slabe ili jake kiseline, odnosno baze, ovisno što je titrant) nepoznate koncentracije. S obzirom na utrošak titranta i volumen otopine analita te koncentraciju titranta, moguće je izračunati množinu ili masu analita korištenjem sljedećih izraza, odnosno njihovom kombinacijom:

c_titranta * V_{titranta =} c_{analita *} V_analita

n=m/M

m_analita=c_tiranta * V_titranta * M_analita

gdje su:

- c – koncentracija (mol L-1)

- V – volumen (L)

- n – množina (mol)

- m – masa (g)

- M – molarna masa (g mol-1)

Tijek kiselo-bazne titracije, osim mjerenjem koncentracije hidronijevih iona (H3O+ ili radi jednostavnosti H+) tijekom titracije, moguće je i teoretski pratiti. Teorijsko praćanje tijeka titracije se zasniva na računanju množine zaostalih hidronijevih iona do točke ekvivalencije (točka u kojoj su stehiometrijski izjednačene množine analita i titranta) te na suvišku dodane baze ili kiseline nakon točke ekivalencije.

2.Dan:

Biljke – građa, tkiva (primarno, sekundarno), aktivni i pasivni prijenos tvari.

1. građa biljke

Na modelu biljke uočiti dijelove biljke te naučiti razlikovati tkiva. Također, naučiti razliku između ksilema i floema. Prezentacijom pokazati proces fotosinteze.

1. pokus za ispitivanje osmoze:

Za pokus su potrebni: posuda s vodom, tempera, krumpir, nožić, žlica, šećer

Opis pokusa: Krumpir oguliti i prepoloviti na 2 dijela po dužini, na jednoj polovici izdubiti sredinu, ali paziti da se ne probuši krumpir. U sredinu krumpira staviti žličicu suhog šećera i tako pripremljenu polovicu krumpira uroniti do polovice u obojenu vodu. Voda se ne smije prelijevati preko rubova krumpira i močiti šećer u krumpiru. Opisati zapažanja te doći do zaključka što se to dogodilo

3.Dan:

Mikroskopiranje – izrada preparata za mikroskopiranje, građa mikroskopa (objašnjavanje kako funkcionira mikroskop), mikroskopiranje stanica luka, upoznavanje s pojmovima kao što su mitoza (profaza, metafaza, anafaza i telofaza), razlike između životinjske i biljne stanice.

1. Građa mikroskopa, dijelovi mikroskopa, nastanak slike u mikroskopu, što se događa kada koristimo imerzno ulje?, razlike između pojedinih vrsta mikroskopa – sudionici se navode na zaključivanje i uključuje ih se u diskusiju. Predviđeno izvođenje preko prezentacija te interaktivnih videa.
2. Izrada modela kromosoma te simulacija pojedinih faza mitoza. Kviz – pogodi fazu!
3. Izrada mikroskopskih preparata stanica luka te mikroskopiranje preparata.

Potreban pribor i materijal: mikroskop i pribor za mikroskopiranje, iglica, skalpel, pinceta, kapaljka, lukovica (podzemna stabljika), voda, otopina eozina, ocat

Tijek pokusa: uzmite mesnati list crvenog luka i s unutarnje strane skalpelom pažljivo izrežite kvadratić pokožice. Pomoću iglice stavite pokožicu na predmetnicu u kap vode. Poravnajte pokožicu, prekrijte pokrovnicom i mikroskopirajte pod malim, a zatim pod velikim povećanjem.

1. Uočavanje razlike između biljne i životinjske stanice proučavajući modele stanica i gledajući videa.

4.Dan:

Sastav šampona, razlika između detergenata i sapuna, površinski aktivne tvari, kako funkcioniraju šamponi.

Svojstva detergenata

Razrijeđenu otopinu detergenta za ručno pranje posuđa ispitati otopinom fenolftaleina te crvenim i plavim lakmusovim papirom.

Uliti u 5 epruveta po 1 mL1 %-tne otopine detergenta. Dodati redom u svaku epruvetu po 1mL otopine sumporne kiseline, klorovodičnekiseline, kalcijevaklorida, magnezijevakloridai željezova(II) sulfata. Snažno promućkati sadržaj svih epruveta i ustanoviti nastaje li pjena.

Ostaviti epruvete u stalku i ustanoviti pojavljuje li se kakav talog.

Svojstva sapuna

U tri epruvete uliti po 1 mL 1 %-tne otopine običnog tvrdog sapuna.

Otopine sapuna ispitati otopinom fenolftaleina, te crvenim i plavim lakmusovim papirom.

Uliti u 4 epruvete po 1 mL 1 %-tne otopine sapuna. Dodati redom u svaku epruvetu po 1mL otopine klorovodične kiseline, kalcijevaklorida, magnezijeva klorida i željezova(II) sulfata. Snažno promućkati sadržaj svake epruvete i ustanoviti nastaje li pjena.

5.Dan:

Priprema preparata – objašnjavanje postupka maceracije i „squash“ tehnike, objašnjavanje postupka bojanja stanica.

Izrada preparata:

Nakon seta pokusa napravi se mikroskopski preparat vršaka korjenčića lukovica i mikroskopira. Odrežu se korjenčići duljine otprilike 0,5 cm – 1 cm i fiksiraju fiksativom napravljenim od 96%-tnog etanola i ledene octene kiseline u omjeru 3:1. Tom fiksacijom zaustavljena je dioba stanica u stadiju rezanja, odnosno neposrednog utrajnjivanja.

Tako fiksirani korjenčići najprije se hidroliziraju u klorovodičnoj kiselini desetak minuta na 60ºC. Nakon toga se korjenčići isperu vodom te stave na sat i pol u Feulgenovu otopinu (Schiffov reagens). Tijekom hidrolize u klorovodičnoj kiselini otcjepljuju se purinske baze (adenin i gvanin) u molekuli DNA. Otcjepljivanjem purinskih baza dolazi do nastanka aldehidne skupine šećera koja reagira sa Schiffovim reagensom (fuksinaldehid reagens) dajući pritom ljubičasto obojen spoj. Na taj način oboje se stanice vrškova korjenčića, odnosno meristemske stanice. Taj se primarni meristem lako odvaja od ostatka korijena, pa se nakon odvajanja ukloni višak bojila i kapne jedna kap octene kiseline radi lakše maceracije. Stanice se dobro izmaceriraju, nakon toga pokriju pokrovnicom i pritisnu kako bi sloj stanica u preparatu bio jednostruk, a stanice što razmaknutije (da budu vidljive membrane i jezgre koje su obojene). Tehnika gnječenja poznata je i kao „squash tehnika“ .

6.Dan:

Mikroskopiranje priređenih preparata, uočavanje eventualnih promjena i razlika između uzoraka koji su bili izloženi vodi i onih koji su bili izloženi šamponima. Usvajanje pojmova kao što su mitotski indeks, c-mitoza, anafazni i telofazni mostovi. Izrada prezentacije. Kviz i igra asocijacija u svrhu ponavljanja i utvrđivanja naučenog gradiva.

7.dan:

Prezentiranje dobivenih podataka, donošenje zaključka (ako je moguće) postoji li razlika između testiranih šampona.

Materijali:

• sjemenske lukovice Allium cepa
• vodovodna voda
• epruvete, stalci za epruvete
• kapaljke
• laboratorijske čaše
• stakleni lijevci
• skalpeli
• ravnalo ili neko drugo pomagalo kojim je moguće izmjeriti duljinu korjenčića lukovica
• oprema za mikroskopiranje – istraživački svjetlosni mikroskop s digitalnom kamerom
• satna stakalca
• pokrovna stakalca
• fiksativ (etanol 96%-tni i ledena klorovodična kiselina u omjeri 3:1)
• jednomolarna klorovodična kiselina
• Schiffov reagens
• 45%-tna octena kiselina